decembar..
Na ovaj dan...sve je bilo tako drugacije.Na ovaj dan prvi put pogledala pravoj sreci i boli u oci.Ni pomislila nisam kako moze stvarno biti.Na ovaj dan rekla 'da'.Predala se nekome u potpunosti.Shvatila da moja sreca lezi u tudjim ocima.Kao da sam postala narkoman ovisan o drogi.Sve se okrenulo,promijenilo.Prvi put vidjela sjaj u tom pogledu,osjetila med na usnama,srce u grudima,toplinu vazduha na vratu iako je vani minus.Prvi put grad zasijao,ulice prestale biti male i mracne,ljudi se poceli smijati od srca.A ja sve te sitnice pocela primjecivati.Prvi put nisam porvela tri sata u toaletu sminkajuci se i pokusavajuci prekriti mane da bih se nekome dopala.Prvi put znala jedinu zelju koju zelim.Prvi put se vidjeh za 20 godina sa tim nekim u zagrljaju.
A sad sjedim u mracnoj sobi,kuckam i placem.Jos uvijek ne smijem otvoriti onu malu kutijicu u kojoj drzim sve poklone,a tik je do mene.Znam da nisam jedina kojoj je tako,znam da i ta neka osoba negdje tamo se isto tako osjeca.Ali,da bar mogu na sekund ponovo vidjeti isti prizor pa shvatiti zasto su svi tako tuzni oko mene.A znam da znas.I stavrno ne mogu docekati da me ponovo ugrije zagrljajem,jer dolazi hladna i duga zima.
