Sreda, Oktobar 24, 2012
Crno-bijeli vasar u mojim ocima
I stvarno ne mogu docekati da ovaj jesenji vasar ode iz mog malog grada.Previse sarenila,previse vremena za cekanje,previse tuge u tim svim bojama.Muzika glasna odjekuje u usima,a ubija u dusi.Previse djecijih osmijeha,previse nasmijanih ljudi,a ja sama.Hodam u krug i sve gora i gora pocinjem shvatati kakav zivot stvarno imam.
A cim zaveju snjegovi,i pahulje krenu padati na rumeno lice,na mjestu sarenog vasara stize bijeli led i hladna zima.Tad u moj mali gradic,na moju malu scenu dolazi neko ko me vise nece ciniti usamljenom.On.Kad krenu pjesmice i ukrasi po tom gradicu,ja ponovo dobijam neku nadu.Nadu da necu biti sama?Pa da opet na tom ledu i pahuljama stanes pored mene,cvrsto me zagrlis i nedas nikome.Kako ce to sve izgledati nakon toliko vremena?
Ah a ko ce to docekati.Sareni vasar se tako oduzio.
