Zabluda
Zivimo u zabludi.Zivimo u svijetu u kojem mi zelimo da zivimo.U svijetu gdje nema lazi,izgubljenih ljubavi,tame,straha i bola.Svi stvaramo svijet u kojem smo srecni,to se i zove sreca.Problem je sto oslijepimo i zaboravimo na stvarnost stvarajuci taj svijet.Dopustimo previse,a ponekad i premalo.Tanka je linija izmedju toga.Nemamo nista,a u nasim ocima imamo sve.To je zaista tuzno,ali samo smo ljudi.Tezimo zacrtanim ciljevima.A onda,tu se stvori neko ko nas vrati na zemlju,htio on to ili ne.Jednostavno,srusi citav taj mali zamisljeni svijet srece,i vratis se u surovu realnost,iz koje nema povratka.Tad smo povrijedjeni,ljuti i losi.
Vrijeme je najbolji drug.Vrijeme prodje,oporavimo se,ponovo smo spremni na let prema savrsenom svijetu,zabludi.I tako u krug,iznova i iznova.Do kada?Do kada pustati ljuidma da nas vracaju i sputavaju?Mozda je lakse ostati ravnodusan u realnosti i ne mastati.Ne znam ni sama,uvijek pravim greske.Samo znam da cu se ponovo razocarati.
