Mogu ja puno bolje?
Obicno zelimo nesto sto ne zasluzujemo.Obicno ocekujemo previse od osoba koje nisu u stanju nista dati.Obicno se i naviknemo na to nista,pa pustamo da rade sta pozele.Postanemo ovisni,pa se ne znamo rijesiti tog sramotnog ponizenja.Ali,to je nesto sto zelimo.Protiv toga ne mozemo.Sto puta sebi kazem ne,pa opet pokleknem slaba i nemocna.Od tebe pobjegnem,ali porblem sam ja.Od sebe ne mogu,pa opet ono ne porgutam kao i sto knedli koje porgutam u jednom danu.
Vjerovanje me unistava.Vjerujem i trudim se,ali uzalud.Uvijek cu biti ona ista.Nazalost.Imala sam sve,u svom svijetu.U ovom surovom zapravo sam mogla imati mnogo vise.Pa sad zbog tog 'sve' stojim na ivici pada u ludilo,i ravnodusoti koja je najgora.Divan mi je izbor,zar ne? Sama sam se dotle dovela,pa sad,zibor je na meni.I gdje je sad taj neko zbog koga biram?Negdje,ko zna gdje.A sta meni ostane? Prokleti izbor.
