Uzece je,moja biti nece...
Mozemo li uticati na nesto sta je vec zabiljezeno? Koliko je potrebno da se damo da sacuvamo ono sto zelimo? Sve...ili nista? Nikada nisam bila dovoljno jaka da pustim stvari jednostavno da se same dese,bez da se ja trudim.Uvijek previse sebe unesem i dobijem to sto zelim,samo ovaj put...ne ide.Ovaj put,jednostavno je,drukcije.Koliko god sebe dala,vec je zabiljezeno.
I mrzim prokletu jesen.I mrzim prokletu kisu,i tamu,i sve...I sama sam znala da njenim dolaskom gubim dosta,ali nisam bila svjesna da ce tako brzo stici.Pomisao da je kraj tebe neka druga,i previse je nerealna.Sta da ocekujem?Svjesna sam,samo krivo ce mi biti.Krivo ce mi biti kada dodjes jendom u ovaj mali,tuzni gradic pa mi kazes kako imas neku koju volis,koja te voli.Koja te ceka kada dolazis kuci,sprema ti sve i udovoljava.Obilazi nova mjesta sa tobom,novi grad.Sva ona mjesta na kojima se zamisljam sa tobom.I ne znam kako ce sve to izgledati.I ne znam kako ce sve to proci moje maleno usnulo srce puno nade.A ja,znam,nista mi nece ostati nego da slazem da sam srecna i da mi ne fali,spustim pogled i izbjegnem njegov pogled,jer on bi me poptuno otkrio.Ali,to su valjda,te prve ljubavi,sto se ne zaboravljaju.
Ovaj put,nista ne mogu uraditi.Grozno je gledati kako gubis nesto,a biti nemocan.
